Ekonomija Izraela ne može preživjeti dugi rat s Iranom — i Trump to zna

Iranski precizni napadi bacili su izraelsku ekonomiju u vrtlog krize, dok Sjedinjene Američke Države koriste nastalu situaciju kako bi kroz diplomatiju i ekonomski pritisak ponovno učvrstile svoju dominaciju u regiji.

Nedavna serija iranskih napada protiv Izraela promijenila je dinamiku sukoba. Fokus se pomjera s pukog vojnog djelovanja na strateški napad na ekonomsku i finansijsku infrastrukturu koja čini okosnicu izraelske državne moći.

Ono što je započelo kao odmazda preraslo je u višedimenzionalni napad, osmišljen ne samo da nanese trenutne štete, već i da dugoročno potkopa fiskalne i logističke temelje izraelske ratne ekonomije.

Napad projektilom na kuću Danija Naveha, direktora “Development Corporation for Israel” (poznate kao Israel Bonds), bio je sve samo ne slučajan. Naveh nije samo birokratska figura — on je ključni arhitekta globalne prodaje izraelskih obveznica.

Od oktobra 2023. godine, pod njegovim vodstvom, prikupljeno je preko 5 milijardi dolara kapitala iz dijaspore i institucionalnih investitora, uključujući 1,7 milijardi od američkih javnih fondova. Ove obveznice, prodavane direktno i zaštićene od sekundarnih tržišta, postale su ključna finansijska arterija Izraela u ratu.

Ciljajući Naveha, Teheran je direktno pogodio najosjetljiviji dio izraelskog sistema zaduživanja: povjerenje investitora.

Na taj način poslata je jasna poruka globalnim tržištima: nijedan izraelski ekonomski ili finansijski centar nije siguran. Ovaj napad nije samo eliminacija pojedinca, već pokušaj da se diskredituje cijela finansijska konstrukcija izraelske ratne mašinerije.

Istovremeno, napadi na finansijski distrikt Tel Aviva i stratešku luku i rafineriju u Haifi ukazuju na jasnu doktrinu ekonomske iscrpljenosti. Kombinovani cyber i raketni udari poremetili su rafinerijske kapacitete, ključne za industrijsko i civilno snabdijevanje energijom.

Već opterećen ogromnim ratnim troškovima, Izrael sada mora da se nosi s nestašicama goriva i rastućim logističkim troškovima, što dodatno ugrožava proizvodne lance i transport.

Pomorski udar

Najveći udar izraelskoj ekonomiji došao je iz pomorskog sektora. Dana 20. juna, Maersk — najveća svjetska kompanija za kontejnerski transport — objavila je obustavu svih dolazaka brodova u luku Haifa.

Ova odluka, motivisana strahom od daljih iranskih napada, praktično je Izrael stavila u ekonomski izolacionizam. Iako formalna blokada nije proglašena, efekat je bio isti: uz premije osiguranja koje su premašile jedan posto vrijednosti broda, izraelska pomorska ekonomija ušla je u faktičku embargo fazu.

Ova kriza nadmašila je prethodne incidente u Crvenom moru izazvane blokadom Huta. Dok je Bab el-Mandeb samo preusmjeravao teret, Maerskov odlazak iz Haife potpuno je prekinuo glavnu mediteransku ulaznu tačku Izraela za industrijske mašine, farmaceutske proizvode i strateški važnu robu.

Bez Haife, izraelska ekonomija postaje izuzetno ranjiva i sklona inflaciji. Troškovi uvoza rastu, a praznine u zalihama se šire. Vlada je prisiljena subvencionirati logistiku uz ogroman fiskalni teret ili se osloniti na manje pouzdane brodarske kompanije.

Tek nakon što je objavljeno primirje, koje je posredovao američki predsjednik Donald Trump, Maersk je najavio nastavak operacija u Haifi, omogućivši ponovno otvaranje ključnih uvozno-izvoznih tokova. Ipak, pritisak tokom sukoba pokazao je da Izrael ne može ignorisati cijenu rata.

Strateška otpornost

Za razliku od Izraela, Iran je postigao maksimalan efekt uz minimalna ulaganja. Trošak raketnih operacija procjenjuje se na 2 do 3 milijarde dolara — što Teheran tretira kao stratešku investiciju.

Iran je očuvao makroekonomsku stabilnost strogom kontrolom valute, „off-market“ naftnom diplomatijom i selektivnom štednjom. Kroz psihološko odvraćanje, Teheran je uspio ono što desetljeća sankcija nisu: učiniti izraelski finansijski sistem nestabilnim, ranjivim i dugoročno neodrživim.

Iran je navikao na život pod sankcijama i blokadama, razvijajući sposobnost izdržavanja takvih uslova desetljećima. Ova otpornost daje mu stratešku prednost u odnosu na izraelsku ratnu ekonomiju, koja zavisi od globalnih tržišta kapitala, zapadne političke podrške i kratkoročnih vojnih uspjeha.

Za razliku od Izraela, koji ne može izdržati dugotrajnu destabilizaciju bez rizika od ekonomskog i političkog kolapsa, iranski sistem je dizajniran za preživljavanje kroz iscrpljivanje.

Iranova „strateška strpljivost“, izgrađena decenijama pod pritiskom, daje mu duboku nacionalnu izdržljivost koja prijeti da nadživi izraelsku sposobnost da finansira i opravda produženi rat.

Fiskalni slobodan pad

Izraelska ekonomska kriza nije samo pitanje troškova, već i povjerenja. Šekel od oktobra 2023. godine bilježi stalnu deprecijaciju. Prinosi na obveznice rastu. Cijene kreditnih osiguranja (CDS) ukazuju na povećan rizik. Strane investicije se povlače. Mala i srednja preduzeća zatvaraju se. Kreditni rejting zemlje je snižen.